Pismo Songtext
von Nina Romić

Ne znam kako započeti ovo pismo
Sada osjećam da prsti mi trnu
A htjela bih naći nešto što nas spaja i veže
Osim onog pisma tvoga što srce mi reže

Visok si, dva metra u tebi a bojiš se riječi
Il′ možda ne voliš me gledat u oči pa zato i pišeš
Al' na to ništa ionako ti ne mogu reći
Jer skrivaš se daleko u krilu svoje majke


Žao mi je što za tebe Zagreb je siv
Žao mi je što nad njim su tebi oblaci
No nije mi žao što nema mirisa mora ni bora
Dabogda ti barke sve plima smočila
Ma dabogda ti barke sve plima poklopila

I sve mi se čini u zadnje vrijeme da sanjam
I sjedimo skupa i sve je kao nekada
Al′ to ti ionako ti ne mogu reći
Kad skriven si daleko u krilu svoje majke

Žao mi je što za tebe Zagreb je siv
Žao mi je što nad njim su tebi oblaci
No nije mi žao što nema mirisa mora ni bora
Dabogda ti barke sve plima topila

Ma dabogda ti barke sve plima potopila
Ma dabogda ti barke sve plima potopila