Sumrak bogova Songtext
von Magellano

Bogovi su sjedili u krugu
Dostojanstveno gledali kroz kristalnu kuglu
Malu kuću na jugu Francuske uz prugu
Koju su seljani izbjegavali ko kugu
U njoj starica, ima bijelu kosu dugu
Za izliječit svaku bolest poznaje biljku drugu
Jutros je vidjela dvostruku dugu
I noćas je odlučila umrijet, jednostavno
Sklopit oči i pobjeć, napustit ljušturu i otić
U nove pustolovine nek vodi je
Veliki vjetar, ko fotić pun slika
Vrti uspomene prije nego ih deletea
Sjeća se djeda, naučio ju je da priča
S biljkama i zabavljao je svojim pričama
O starim bogovima i vilama
Koji upravljaju prirodnim silama Nije znala da ti bogovi sad nju promataju
Posljednju osobu na svijetu
Koja zna za njih, čuva misao o njima
I kad ona iščezne, isto će se desit njima
Dok ju je napuštao posljednji dah
Njihovi dvori su se pretvorili u prah
Njihova su tijela počela blijedit
I stapat se sa bjelinom, sa cjelinom
Njihove su se duše otopile u pjesmu
Čije note su bile raznobojne kapi
Ta kišna melodija se prosula na zemlju
Na mali dućan gdje se transformirala i postala
Gramofonska ploča, bez imena
Prašnjava, čeka skrivena
Kad ju netko iskopa i igla dotakne vinil
Bogovi će opet oživjet, možeš ih vidjet"


Sedim sam u kupeu...
Sedim sam u kupeu, na putu ka San Tropezu...
Gde voz prolazi mimo grada
Klizi pejzažem plantaža limuna i vinograda
Mogu da sidjem bilo kada, ali čekam vizuelnu literaturu
Kvalitetan mali detalj, inspiraciju za knjigu
I evo je, dupla duga, dva spektra prelomljenog punog kruga
Simbol dva rođenja, posle dugog pljuska
Uzmem ruksak, silazim, kucam na vrata stare, oronule kuće
Polomljeni prozori.hmm, mogo bi da uđem
Kuća bez kapije, vlasnika i tapije
Savršen ambijent za prazno parče hartije
Pocepane tapete, prašnjave orgulje
Nesigurno stepenište vodi u potkrovlje
Pod paučinom dok je petrolejka gorela
Medju starim stvarima ona se izdvojila
Ko? Jedna ploča... Kakva ploča?
Bela ploca kao čeljust vuka, Jack Londonov "Beli Očnjak"
Od toga dana nisam isti
Stavio sam iglu, osećaj je bio neopisiv
Zvukovi su izasli kroz gramofonsku trubu
Čuo sam... ne, video sam Bogove u krugu
Video sam staricu, slusao njen sarkofag
Jer nije bila gramofonska ploca nego nadgrobna
Spoznao nematerijalno, nedokazivo
Što ce postojati sve dok ovom zemljom gazimo
Pesnikova je smrt njegovo rođenje
Al se vera i božanstvo radjaju u isto vreme
Egzistiraju u simbiozi, u klinču
Sve do tvoje smrti jer si čuo ovu priču...