Tužne pjesme Songtext
von Elemental
Tužne pjesme Songtext
Dizali su revoluciju s osmijehom na licu
Pustili su kosu, otkrili su LSD i maricu
Pjevali o miru, s Titom nesvrstano stajali
Po nacionalnoj osnovi nisu se razdvajali
Lako bilo je bit′ filozof u studentskoj kantini
Umjetnik bez kinte i muzičar u sredini
Di su stvari kolko-tolko išle, država di štima
Lako bilo je bit student u sedamdesetima
Moji starci, lako su našli prvi posao
S diplomom u ruci na burzu niko nije iš'o
Živjelo se dobro u tom partijskom sistemu
Goli Otok se prešutio, mijenjalo se temu Studentarija čupava po diplomi se zaposlila
Sigurnu plaću kući redovno donosila
A udruženi rad znao davat je stanove
Onda lako je bilo imat velike planove
Savit svoje gnijezdo, bit opušten, bez tenzija
Bacit sidro u firmi, u OOURu do penzija se ostajalo
Cijeli život za istim stolom
Tad se nije činilo sve samo folom
Jeftinim trikom, nikom nije falilo za hranu
Bili su sretni u svom malome stanu
Siguran posao, staž i penzija
Začas lako bilo se odlučit′ da dobiju nas
Više ništa nije isto, nema sigurnoga puta
Nema izravnoga leta do zvijezda u bolje sutra
Crno-bijeli svijet iz snova sad je svijet u boji
Al predaleko stoji, kao da i ne postoji
Više nema ga, nema ga, nema ga, nema ga
Više nema ga, nema ga, nema ga, nema ga
A danas, danas su druga vremena
Dosta se toga promijenilo
Mi smo odrasli već, a još nam uvijek nije krenulo
Poslova nema, svi se snalaze kak znaju
Ili sjede na burzi il za vezu mito daju
U podstanarskom odnosu sa plaćom na ruke
Bez ikakve sigurnosti i glavom punom zbrke
Danas premija je imat pos'o na neodređeno
Taj koji daje plaću, staž i socijalno sređeno
Nema tog više, danas druga su vremena
A ne bi se reklo da smo generacija lijena
Mi smo spremni na rad, polomit se ako treba
Naučili od staraca da novci ne padaju s neba
Prošlost nam se smiješi umornim očima
A u zraku miriše nostalgija
Nema Blata nema Zvečke, vjetar je zameo sve
Naši starci barem žive uz uspomene
Pioniri su prošlost, studenti su odrasli
A ni crveni jugo više nikog ne vozi
Dinari su nestali, radnici u penziji
Ostaje nam nada u dan koji dolazi
A nada je kurva, i san mi je promijenila
Više nema ga, nema ga, nema ga, nema ga
Više ništa nije isto, nema sigurnoga puta
Nema izravnoga leta do zvijezda u bolje sutra
Crno-bijeli svijet iz snova sad je svijet u boji
Al predaleko stoji, kao da i ne postoji
Više nema ga, nema ga, nema ga, nema ga
Više nema ga, nema ga, nema ga, nema ga
Više nema ga, nema ga, nema ga, nema ga
Više nema ga, nema ga, nema ga, nema
Pustili su kosu, otkrili su LSD i maricu
Pjevali o miru, s Titom nesvrstano stajali
Po nacionalnoj osnovi nisu se razdvajali
Lako bilo je bit′ filozof u studentskoj kantini
Umjetnik bez kinte i muzičar u sredini
Di su stvari kolko-tolko išle, država di štima
Lako bilo je bit student u sedamdesetima
Moji starci, lako su našli prvi posao
S diplomom u ruci na burzu niko nije iš'o
Živjelo se dobro u tom partijskom sistemu
Goli Otok se prešutio, mijenjalo se temu Studentarija čupava po diplomi se zaposlila
Sigurnu plaću kući redovno donosila
A udruženi rad znao davat je stanove
Onda lako je bilo imat velike planove
Savit svoje gnijezdo, bit opušten, bez tenzija
Bacit sidro u firmi, u OOURu do penzija se ostajalo
Cijeli život za istim stolom
Tad se nije činilo sve samo folom
Jeftinim trikom, nikom nije falilo za hranu
Bili su sretni u svom malome stanu
Siguran posao, staž i penzija
Začas lako bilo se odlučit′ da dobiju nas
Više ništa nije isto, nema sigurnoga puta
Nema izravnoga leta do zvijezda u bolje sutra
Crno-bijeli svijet iz snova sad je svijet u boji
Al predaleko stoji, kao da i ne postoji
Više nema ga, nema ga, nema ga, nema ga
Više nema ga, nema ga, nema ga, nema ga
A danas, danas su druga vremena
Dosta se toga promijenilo
Mi smo odrasli već, a još nam uvijek nije krenulo
Poslova nema, svi se snalaze kak znaju
Ili sjede na burzi il za vezu mito daju
U podstanarskom odnosu sa plaćom na ruke
Bez ikakve sigurnosti i glavom punom zbrke
Danas premija je imat pos'o na neodređeno
Taj koji daje plaću, staž i socijalno sređeno
Nema tog više, danas druga su vremena
A ne bi se reklo da smo generacija lijena
Mi smo spremni na rad, polomit se ako treba
Naučili od staraca da novci ne padaju s neba
Prošlost nam se smiješi umornim očima
A u zraku miriše nostalgija
Nema Blata nema Zvečke, vjetar je zameo sve
Naši starci barem žive uz uspomene
Pioniri su prošlost, studenti su odrasli
A ni crveni jugo više nikog ne vozi
Dinari su nestali, radnici u penziji
Ostaje nam nada u dan koji dolazi
A nada je kurva, i san mi je promijenila
Više nema ga, nema ga, nema ga, nema ga
Više ništa nije isto, nema sigurnoga puta
Nema izravnoga leta do zvijezda u bolje sutra
Crno-bijeli svijet iz snova sad je svijet u boji
Al predaleko stoji, kao da i ne postoji
Više nema ga, nema ga, nema ga, nema ga
Više nema ga, nema ga, nema ga, nema ga
Više nema ga, nema ga, nema ga, nema ga
Više nema ga, nema ga, nema ga, nema
Writer(s): Mirela Priselac, Ivan Vodopijec, Luka Tralic, Erol Zejnilovic, Natasa Tonkovic, Marijo Bilic, Davor Zanoski Lyrics powered by www.musixmatch.com