Kliše Songtext
von Edo Maajka

Šta se to
Šta, šta, šta, šta se to ljudi
Šta se to, događa
Događa
Svi isto zvuče, svi isto pjevaju
Svi isto repaju sa vama

Svako svakoga pljuje
Šta god na radiju čuje
P, p, p, p, p ljudima
Kuleg daj malo bass-a

Ako pare ljude kvare
Onda neću bit′ pokvaren
Do kraja života
Život na Balkanu biće divota
Svi smo puni para baš k'o žaba dlaka
Puni smo govana k′o političari obmana


Svi znamo repat'
Svako može Severinu jebat'
I svako u klubu može redare izlemat′
Fejkeri napadaju fejkere
Svi pljuju šminkere, glume niggere
I po kući nosaju viklere

A žene, skoro sve izgledaju isto
Kopiraju jedna drugu
Čekaju plaćenu cugu
Neke se ′oće jebat'
Samo ako znas repat′
Reper s parom i zajeban
Jebaće ih sve za tjedan

Svi cijene ljubav, a svi bi jebali drolje
Malo ljubavi daju, a htjeli bi više i bolje
Trendovi se redaju, dolaze, prolaze
Trendovi, bendovi nastaju
I propadaju bendovi

Bez beda, drže se trenda
K'o novi a od klonova
Puni prerađenih songova
A u očima je lova
A love nema, kad neko zaradi
Ljubomorni postaju na sceni
Miševi ostali


Ostaje im utjeha ono
"Mi smo underground", spike
Mi nismo Colonia
Džibo i harmonike
To ostaje, samo zavist i ništa više
Žalosno je samo što je
To kod nas post′o kliše

Svi su u Klišeu, rijetki nisu rijetke volim (volim)
Rijetki postaju sve rjeđi na prste ih brojim

Svi su u Kliseu, rijetki nisu rijetke volim (volim)
Rijetki postaju sve rjeđi na prste ih brojim

Svi su u Kliseu, rijetki nisu rijetke volim (volim)
Rijetki postaju sve rjeđi na prste ih brojim

Svi su u Kliseu, rijetki nisu rijetke volim (volim)
Rijetki postaju sve rjeđi na prste ih brojim

Joj, kako lako se čovjek mijenja
Dok danas te grli
Sutra će po tebi da kenja
Nema poštenja
Kukavice uvijek imaju rukavice
Navikli na zeleđe od mamice i tatice

Nemaju bremena
Al' imaju previše vremena
Ni problema, ni briga
A studiraju bez knjiga

Tvoju dobrotu, otvorenost
Oni vide k′o slabost
Nikad' ništa ne gube
Ne znaju da grle ni da ljube (ne znaju)

Drago kamenje im znamenje
Sretni kad ih drugi mole
Oni samo vole svoje statusne simbole
Oni vole, hej da, gledat' se u ogledalo
Postoji l′ ovaj model auta
Da li su kožna sjedala

Nije im jasno
Kakav je to osjećaj gladi
Za beskućnika kažu
"Im′o bi, da radi"

Kad odeš na stranu
Odma' ti traže manu
A kad pričaš s njima
Glume k′o da ih zanima

Aha, kontam te
Aha, aha

Hej vidi, ovo mi je nova motorola
Sa displeja dva
Ne znam dal' pare čovjeka kvare
Al′ znam ih puno bez para
Pokvareni su do jaja

Da imaš, da ti je lijepo
To ne mogu prihvatit' (ne mogu)
Jer kad pate oni
Onda i ti s njima moras patit′ (moraš)

Kad im hoces pomoć'
Moraš im tražit' punomoć
Misle da od tog′ imaš koristi
Puni su zavisti

Od 100%, manje-više
90% njih spada u isti kliše
Žalosno je, žalosno je

Svi su u klišeu, rijetki nisu rijetke volim (volim)
Rijetki postaju sve rjeđi na prste ih brojim

Svi su u klišeu, rijetki nisu rijetke volim (volim)
Rijetki postaju sve rjeđi na prste ih brojim

Svi su u klišeu, rijetki nisu rijetke volim (volim)
Rijetki postaju sve rjeđi na prste ih brojim

Svi su u klišeu, rijetki nisu rijetke volim (volim)
Rijetki postaju sve rjeđi na prste ih brojim

"Na prste ih brojim, da, da, e ovako"
"Kuleg, Frenkie, Komisija, Vidovici"
"Premalo, premalo jebi ga"
"Daj mi još nekog, daj mi još nekog"
"Kuleg daj mi jos nekog reci, Krišna"
"Aha, dobro, on, opet je to malo"
"Jebi ga, opet to, zeza opet"

To je to